Možda deluje neobično, ali ispred Novog groblja u Beogradu običavale su se i svadbe i vašari. Danas slavimo Prenos moštiju Svetog oca Nikolaja, u narodu poznatom kao praznik letnji Sveti Nikola, kome je posvećena i crkva podignuta na najznamenitijem beogradskom groblju.

Možda deluje neobično, ali ispred Novog groblja u Beogradu običavale su se i svadbe i vašari. Danas slavimo Prenos moštiju Svetog oca Nikolaja, u narodu poznatom kao praznik letnji Sveti Nikola, kome je posvećena i crkva podignuta na najznamenitijem beogradskom groblju.

Iako su oko nje parcele s grobnim mestima, ova crkva okupljala je i parohijane iz ovog dela Zvezdare i Palilule, jer nije bilo drugih pravoslavnih bogomolja u blizini. Oni su se ovde molili, venčavali i krstili, proslavljali mesnu slavu i nije im bilo na smetnji to što su bili okruženi nadgrobnim spomenicima, jer je odnos prema smrti i upokojenima u pravoslavnom hrišćanskom svetu bio nekada malo drugačiji nego što je to u moderno doba.

Modern Usage of the Church

Danas, na groblje odlazimo da bismo posetili grobove nama bliskih ljudi, ali i da bismo se upoznali sa istorijom obilazeći mesta počinka znamenitih ličnosti. Nije više uobičajeno da se parovi venčavaju, a hrišćani krštavaju u Hramu Prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja na Novom groblju, ali ova crkva ipak ne služi samo za opraštanje od preminulih kroz pravoslavne obrede. Ona, kao i svaka druga crkva, obeležava praznik kome je posvećena kao slavu, svečano, mada bez vašarskih đakonija, kako je to nekada bilo.

Kada obilazite Novo groblje, možete da posetite i ovaj hram, koji je veoma vredan primer neovizantijskog stila, sagrađen davne 1893. godine po projektu arhitekte Svetozara Ivačkovića.

Architectural and Historical Significance

Crkva je "beogradska" i po materijalu od koga je sagrađena – temelj je satkan od kamena sa Karaburme, koji se nekada eksploatisao u tom, tada nenaseljenom kraju grada. Stubovi koji nose kupolu, visoki preko tri metra, isklesani su od topčiderskog krečnjaka i to iz jednog komada.

Fasada je obložena keramičkim pločicama.

Kao i oko svake crkve, i ovde postoje grobovi sveštenstva i zaslužnih ljudi, u porti crkve, mimo parcela koje pripadaju samom groblju.

Važno je da, kada govorimo o hramu, slavi, simbolu i značaju objekta, spomenemo i njegove ktitore. U vreme kada su ovakvi građevinski poduhvati bili veoma zahtevni, novac koji su imućni hrišćani odvajali za izgradnju hramova bio je dragocen.

Ova crkva je zadužbina Draginje i Stanojla Petrovića, čiji posmrtni ostaci počivaju u njenoj kripti.

Draginja je rođena u Beogradu, od oca Milutina Radovanovića, koji se u borbama za oslobođenje Srbije istakao kao veliki borac, i majke Ane, poreklom iz ugledne trgovačke mostarske porodice, koja je prebegla u Srbiju pred napadom Turaka.

Brak Draginje i Stanojla Petrovi ća bio je protkan ljubavlju i uzajamnim poštovanjem, a dom uvek ispunjen velikim brojem prijatelja. Ovu porodicu obeležio je i jedan jako težak trenutak – sin Petar preminuo je u petoj godini, nakon čega nisu imali dece, podsećaju u JKP "Pogrebne usluge Beograd".